Rad, dobra i znanje kruže među ljudima iz tvog kraja, bez posrednika i bez novca.

Hrana putuje, a raste pored nas.
Kupujemo med, jaja, sir i povrće koje je prešlo hiljade kilometara, dok neko iz komšiluka proizvodi baš to.
Ono što nam treba raste pored nas, ali do nas ne stiže.
Proizvođač nema kome da proda.
Ostaje mu otkupljivač koji diktira cenu ili tezga na kojoj se stoji ceo dan. U velike lance mali proizvođač ne može da uđe: oni su zatvoreni za njega, a mi smo zatvoreni u njima.
Tražnja postoji, ponuda postoji, kanal ne postoji.
Znanje i veštine ostaju nevidljivi.
Komšija je majstor, komšinica pravi najbolji sir u kraju, njihov sin drži časove. I za to zna samo najbliža okolina.
Ono što nam treba svaki dan niko ne povezuje na jednom mestu.
Kad su ljudi bili žedni, zajedno su iskopali bunar. Iz njega je pio svako, i niko više nije bio žedan. Bunar nije bio ničija svojina, ali je bio svačija briga: dogovorili su se kako se koristi i sami su ga održavali. Zato je trajao.
KOLO je taj bunar. Iz njega se ne pije voda, nego se razmenjuje ono što ljudi umeju i imaju.
Komšija, prijatelj, prijatelj prijatelja, a onda i neko iz susednog sela koga još ne poznaješ. Ono što jedni imaju, drugima treba, i baš to je povod da se upoznaju. Svaka razmena je jedna veza koje pre nije bilo.
Svaki put kad nekome u mreži daš rad, dobro ili znanje, to se zabeleži. Beleška se zove POEN, obračunska jedinica u mreži. Nije novac, ne menja se za dinare, ne ide na berzu. POEN pokazuje šta daješ zajednici, i po tome te ljudi znaju.
Pravila sistema i način donošenja odluka su zapisani i svako može da ih pročita. Ne menjaju se u korist pojedinca, nego zajednički i po istom postupku za sve. Zajedničkim resursima upravlja sama zajednica, a ne neko sa strane.
Tvoji proizvodi idu pravo ljudima koji ih traže, bez otkupljivača i bez marže.
Svaki tvoj trud se beleži i vidi.
Ljudi u tvom kraju vide šta radiš i preporučuju te po onome što si stvarno uradio.
Jednom uradiš dobro, i ceo kraj to zna.
Znaš da popravljaš, savetuješ, predaješ. To što daš se beleži, pa kasnije lakše dođeš do onoga što tebi treba.
Tvoje iskustvo postaje vidljivo i traženo.
Zimnica, peciva, ručni rad, sve što se pravi kod kuće ima ko da traži u tvom kraju.
Kućni rad postaje vidljiv kao doprinos zajednici.
Čuvanje dece, zdrava hrana, ispomoć oko kuće, od ljudi koje poznaješ ili koje poznaje neko kome veruješ.
Ne moraš sve sam, jer smo tu jedni za druge.
Prvi ljudi kojima ćeš raditi i prostor da se pokažeš. Ne treba ti ni kapital ni firma, nego neko ko će prvi da ti da priliku.
Razlog da ostaneš ovde i sredina na koju možeš da utičeš.
Milanu treba med, Ana ga proizvodi. Ana mu je dala pet tegli, a Milan joj je prepisao 4.000 POENA, koliko su se dogovorili.
Ani se pokvarila veš mašina. Lazar ju je popravio, a Ana mu je prepisala 4.000 POENA. Nije platila ni dinar, a Lazar sad ima zapis o svom radu.
Lazaru se jede burek. Marija mu je ispekla tepsiju, on joj je prepisao 800 POENA, a ona je za njih uzela jednu teglu Aninog meda.
Na početku se nisu poznavali. Sad su u istom krugu.
POEN nije novac. To je zapis o tome šta je ko dao zajednici.
Med, popravka i burek u ovom primeru su stvarni. Iznos u POENIMA predlaže onaj ko postavlja oglas, a dogovaraju ga dve strane. POEN se ne kupuje za dinare i ne menja se za dinare.
Besplatno, traje oko minut. Biraš nadimak umesto pravog imena, dokumenti nisu potrebni.
Odmah možeš imati tri aktivna oglasa, bez ijedne potvrde. Tako te vide ljudi iz tvog kraja.
Onaj ko te lično poznaje potvrđuje da si stvarna osoba. Time oboje ulazite u lanac potvrda i svakome se upisuje po 1.000 POENA.
Ne poznaješ nikoga u KOLU? Prvo razmeni sa nekim, pa te potvrdi onaj s kim razmenjuješ.
Nudiš i tražiš rad, dobra i znanje, i pozivaš ljude koje poznaješ da uđu u mrežu. Svaki tvoj doprinos ostaje upisan i vidljiv u POENIMA.
Otvoreno testiranje, avgust 2026.

Nikola Šarić
Lekar iz Sombora
Petnaest godina proučava kako zajednice u Švajcarskoj, Italiji, Kanadi i Japanu razmenjuju rad, dobra i znanje bez novca, i šta je od toga izdržalo decenije.
KOLO je naša verzija socijalne i solidarne ekonomije, prilagođena srpskim zakonima. To je pristup u kojem se ljudi sami organizuju da brinu jedni o drugima, a kao deo privrede prepoznaju ga i Ujedinjene nacije i Evropska unija.
„Svaki dan u ordinaciji vidim ljude kojima sistem treba da pomogne, ali ne može. Svako ima nešto čime može da doprinese. Samo mu treba alat i ljudi oko njega.“Cela priča →
Mreža se tek gradi. Registracija traje oko minut, biraš nadimak umesto imena, dokumenti nisu potrebni. Odmah možeš imati tri aktivna oglasa.
Ono što koristi tebi, koristi i tvojoj zajednici.